Žižula
Žižula, kineska datula, jujuba, iglica, sirita ima kasnu vegetaciju koja počinje u maju i postupno cvjetanje dva meseca, i isto tako postupno zrenje plodova.
Porijeklom je iz Kine gdje se gaji preko od četiri tisućegodina i predstavlja vodeću voćnu vrstu.
Raste kao stablo ili grm od dva do pet metara u visinu i više. Orezivanje skoro nije potrebno, odstranjuju se samo suve grane ili one koje previše izrastaju iz krošnje. Takođe je otporna i na bolesti i štetočine pa se može svrstati u ekološko voće.
Sadnja žižule slična je i kao kod drugih voćnih vrsta, a trebamo izbjegavati sadnju na teškom i nepropusnom zemljištu koje zadržava vodu kao i na jako karbonatnom i alkalnom gde će imati problema sa hlorozom. Takođe treba voditi računa da bude na zaklonitom položaju jer joj ne pogoduju jaki severni ali ni južni vjetrovi. Zimi podnosi i do -25 stepeni Celzijusa a ljeti duže sušne periode. Stablo žižule donosi plod već u drugoj godini nakon sadnje.
Dugovječna je voćka i živi do dvije stotine godina.
Pored toga što je korisna ona je i veoma ukrasna, sa kožastim kao izglancanim listovima i talasasto izuvijanim grančicama biće pravi ukras u vašem voćnjaku.
U junu, pa sve do avgusta se razvijaju manji cvjetovi žute boje prijatnog mirisa koji su dvopolni i vrlo privlačni pčelama.
Plodovi su zelene boje, jajasti i duguljasti oblika masline, a postoje sorte sa krupnim plodovima blago kruškolikog ili jabučastog oblika ploda.
U septembru plodovi počinju menjati boju u blago belu do žučkastu, a nakon toga se od peteljke prema dole počinju bojiti izrazito sjajnom smeđe crvenkastom ili smeđom bojom. Plodovi žižule se mogu koristiti u septembru i oktobru kada dobiju boju, i kad im se površina nabora i meso omekša . Meso je bijelo žuto, prijatnog kiselkasto slatkog ukusa. Plodovi se koriste svježi, suvi, konzervisani, kandirani, i preradjeni u kompot, džem, marmeladu, slatko, pire, sok, sirup, rakiju i liker.
Plod je bogat mineralnim solima posebno: kobaltom, jodom, gvožđem.
Pored toga sadrži i veliku količinu raznih vitamina. U prosjeku sadrzaj vitamina C se kreće 250 – 800 mg, zauzima drugo mjesto, posle šipka.
